{gallery}aktelno//bogoljub_2014{/gallery}

U prostorijama Regionalnog centra za profesionalni razvoj zaposlenih u obrazovanju u Čačku održano je u nedelju, 8. juna 2014. godine, savetovanje na temu „Uloga direktora, vaspitača i nastavnika u ostvarivanju vizije razvoja sistema obrazovanja i vaspitanja.“ Autori i relizatori savetovanja su Snežana Pavlović, Bogoljub Lazarević i Radovan Živković, zaposleni u Ministarstvu prosvete, nauke i tehnološkog razvoja Republike Srbije.
Stručni skup je akreditovan kod Zavoda za unapređivanje obrazovanja i vaspitanja i učesnici dobijaju jedan bod stručnog usavršavanja. Učesnici su imali priliku da čuju izlaganja na različite teme poput „Inicijalnog obrazovanja nastavnika, uticaj na postignuća učenika i uloga direktora ustanove kroz teoriju i praksu“ koje je izlagao rukovodilac Grupe za predškolsko obrazovanje i vaspitanje u MPNTR, Bogoljub Lazarević.

Na temu „Školsko liderstvo i učenička postignuća – pregled aktuelnih naučnih istraživanja o načinima kojima direktori ustanova i drugi upravljački timovi mogu da unaprede učenička postignuća“, govorio je Radovan Živković. Kako veliki broj škola u Srbiji nije verifikovano po novom Zakonu i kako je neophodno spremiti obimnu dokumentaciju za njihovu verifikaciju, predavanje koje je iznela Snežana Pavlović, je učesnicima bio putokaz kako, na koji način i šta od dokumentacije pripremiti i slati u MPNTR. Većina lokalnih samouprava u Srbiji nije uradila mrežu škola, što je neophodno da ima MPNTR, kako bi verifikovao obrazovnovaspitnu ustanovu. Sve vreme savetovanja provlačila se ideja da bi škole u kojima se smanjuje broj dece, mogle i trebale da budu potencijalni obrazovni centri iz različitih oblasti, matematike, biologije, sporta i dr. Ideja je da krovni Zakon, tj. Zakon o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja omogući školama bavljenje specijalizovanim programima, ali na jedan drugačiji i svrsishodniji način.
Postavlja se pitanje čemu i kome služe škole koje su prazne. Čemu i kome služe sela i gradovi u kojima se smanjuje broj dece. Zar nije logičnije da naši nastavnici u svojim školama gde se smanjio broj dece rade sa drugom decom koja su tu došla na izlet, kamp ili školu u prirodi. Na ovaj način ćete ne samo oživeti sredinu u kojoj se škola nalazi, već ćete pružiti i mogućnost ljudima koji tu žive da prodaju i plasiraju svoje proizvode. Najbitnija dobit obrazovnih centara bi bila što bi deca u njima dobijala funkcionalna i upotrebljiva znanja. Oni bi kroz rad u različitim radionicama bili aktivni nosioci nastavnog procesa, bili aktivno uključeni u rad i svoja znanja na licu mesta primenjivali u praksi. Ambijentalne učionice, tj. ambijentalne škole i vrtići su već zaživele u mnogim zemljama. Jedna od njih je i Norveška koja pridaje izuzetan značaj ambijentalnim vrtićima, tj. vrtićima u netaknutoj prirodi.
Strategija obrazovanja do 2020. godine, prepoznaje potrebu formiranja obrazovnih cetara sa specijalizovanim programima. Na osnovu toga će Regionalni centar Čačak okupiti kolege koje imaju ideje da u svojim ustanovama stvaraju obrazovne cente i sve predloge koji budu izneti poslati Ministarstvu prosvete, nauke i tehnološkog razvoja kako bi se uvrstili u nove izmene i dopune krovnog zakona.